Osnovni proces prilikom proizvodnje homeopatskih lekova je tzv. potenciranje. Potenciranje podrazumeva posebnu preradu potencijalne homeopatske lekovite supstance koja tek nakon tog postupka ispoljava svoje specifično (dinamičko) lekovito dejstvo.
Sam proces počinje od bazične supstance, bilo da se radi o njenom tečnom (tinktura) ili suvom (triturat) ekstraktu (ekstrakt - preparat izrađen ekstrahovanjem droga-aktivne supstance-propisanim rastvaračem).
U zavisnosti od razređenja koja se prave, razlikujemo decimalnu skalu (razređenje 1:9, oznaka x), centezimalnu, najčešće upotrebljivanu skalu (razređenje 1:99, oznaka c) i LM skalu (razređenje 1:50000, oznaka LM, ili Q).
Matična tinktura je osnovna tinktura tj. osnovni rastvor od kog počinje stvaranje homeopatskog leka. Ona se podvrgava razblaženju u odnosu 1:10 (decimalna skala) ili 1:100 (centezimalna skala) i svaki put kada se ponovo razblaži, epruveta sa dobijenim razblaženjem se protrese -"udari se epruvetom u knjigu sa kožnim povezom ili o dlan" (Haneman). Ovaj postupak se ponavlja do željenog razblaženja, odnosno do željene potencije.
To izgleda ovako :
U sterilnu i hemijski potpuno čistu epruvetu sipa se 1 kap matične tinkture i doda se 100 kapi destilovane vode ili alkohola, epruveta se dobro zatvori i protrese 10 puta, čime je dobijena prva centezimalna potencija leka ili 1C potencija. Ako od ove potencije uzmemo jednu kap i opet dodamo 100 kapi destilovane vode pa opet epruvetu protresemo – dobili smo potenciju 2C i.t.d. Isti je postupak i kod spravljanja decimalnih potencija, samo što je onda odnos rastvora i rastvarača 1:10 (jedna kap tinkture, 10 kapi destilovane vode ili alkohola). Potencirane lekove koje na ovaj način dobijamo obeležavamo sa 1C, 2C...6C...12C...30C.........200C ukoliko se radi o centezimalnim potencijama ili 1X, 2X, 3X....6X......12X ....ukoliko se radi o decimalnim potencijama. Takođe postoje Q ili LM potencije gde je odnos pri razblaživanju 1:50 000.
Isti je postupak i sa trituratima, gde se nerastvorljiva supstanca meša sa čvrstom podlogom (laktoza, saharoza) takođe u istim odnosima uz stalno trljanje u trajanju od 90 minuta, a dobijeni treći triturat se rastvori u destilovanoj vodi ili alkoholu i potenciranje se nastavlja na isti način kao što je prethodno opisano.
Na kraju postupka dobijamo homeopatski lek u tečnoj potenciji koji može i u takvom stanju da predstavlja lek gotov za upotrebu. Međutim, homeopatski lekovi su najčešće u obliku granula, globula i tableta, a takođe postoje preparati za spoljašnju upotrebu (kreme, losioni) kao i za parenteralnu (preko injekcija). Svi ovi oblici lekova dobijaju se prenošenjem (prema određenim pravilima) lekovite supstance na ″nosač″ leka (granula, tableta,losion...) i tako dobijen oblik leka ima sva lekovita svojstva kao i tečna potencija.
Preko napred opisanih postupaka mogli smo videti kako su se uglavnom nekada pravili homeopatski lekovi (svakako, i danas mogu da se prave na isti način). Međutim, oni se danas prave u fabrikama na savremen način i uz pomoć savremene aparature uz poštovanje svih osnovnih homeopatskih procedura. Takođe, potrebno je naglasiti da u svakoj državi sa postojećom farmaceutskom industrijom homeopatskih lekova postoje strogi propisi koji sadrže pravila o njihovoj proizvodnji, ispitivanju kvaliteta i distribuciji.