Prema izveštajima Svetske zdravstvene organizacije kao metod lečenja u svetu, pored kineske medicine, homeopatija zauzima drugo mesto (na trećem mestu je fitoterapija, a konvencionalna medicina je na četvrtom).
Iako relativno mlada disciplina, ali sa korenima koji dopiru nekoliko hiljada godina unazad, homeopatija se neverovatnom brzinom raširila u celom svetu, i na istok i na zapad.
U toku devetnaestog i dvadesetog veka razvoj nauke, samim tim i medicine, išao je velikim koracima napred i usledila su značajna otkrića poput otkrića bakterija, strukture materije do subatomskog nivoa, patoloških mehanizama koji uslovljavaju nastanak simptoma bolesti, otkrića antibakterijskih lekova, što je unapredilo zdravlje i otvorilo nove vidike u tumačenju nastanka bolesti i mehanizama izlečenja. Takvi značajni pomaci, ne samo u polju medicine, već i u drugim granama prirodnih nauka, doprineli su da se mnoge tajne čovekovog organizma otkriju i bolje shvate. Međutim, umesto da se različita shvatanja i stavovi u cilju poboljšanja zdravlja i lečenja još više približe i neprestano dopunjuju prilagođavajući se jedno drugom i koristeći ono najbolje i iz jednog i iz drugog principa (što i jeste slučaj u nekim sredinama), svedoci smo stalnog sukoba ″onih za i onih protiv″ homeopatije, odnosno konvencionalne medicine.
Pored svih problema i trnovitog puta koji je prešla do danas, može se reći da homeopatija ima zasluženo mesto u medicinskim sistemima mnogih zemalja sveta. Svetska zdravstvena organizacija (WHO) homeopatiju je priznala za komplementarnu terapijsku disciplinu, a Evropska Zajednica je 1997. god. posebnim parlamentarnim aktom definisala pojam homeopatskog leka i odredila propise o standardizaciji proizvodnje homeopatskih lekova i načinu njihovog prepisivanja.
U Evropi postoji značajna homeopatska praksa kako u lečenju tako i u proizvodnji lekova. Potpuno priznavanje homeopatije i njeno izjednačavanje sa konvencionalnom medicinom postoji u Rusiji, Engleskoj, Češkoj, Mađarskoj, Belgiji, Portugaliji, Rumuniji i Litvi. U Evropskoj Uniji ima oko 30.000 lekara koji se bave homeopatskom praksom. U svim drugim državama Unije homeopatsko lečenje je prihvaćeno kao legalan medicinski vid lečenja, osim u Sloveniji i Švedskoj. U Velikoj Britaniji homeopatija ima dugogodišnju tradiciju. Naime, Hanemanov učenik Frederik Foster Kvin tridesetih godina 19. veka uvodi i pozitivnim terapijskim efektima populariše homeopatsko lečenje. Godine 1844. osnovano je Britansko homeopatsko udruženje, a popularnosti homeopatije uveliko doprinosi naklonost tadašnjeg plemstva prema toj metodi lečenja. U Velikoj Britaniji postoji 5 homeopatskih bolnica i 6 koledža, gde lekari posle završenog medicinskog fakulteta i jednogodišnje nastave na Homeopatskom fakultetu stiču pravo na obavljanje homeopatske prakse. U Rusiji Homeopatsko društvo ima svoj odsek pri Akademiji nauka Rusije, homeopatska praksa je izuzetno proširena i u narodu popularna i nijedna apoteka se ne može zamisliti bez velikog udela homeopatskih preparata .
Slično je i na drugim kontinentima - Australiji, Americi, Aziji... U Americi se homeopatskom praksom bavi oko 10.000 homeopata, homeopatski koledži i ustanove su pod jurisdikcijom Američkog instituta za homeopatiju, a svi homeopatski lekovi su standardizovani po propisima FDA.
Homeopatija je kao vid lečenja posebno zastupljena u Indiji, gde je homeopatsko školovanje na vrlo visokom nivou, a homeopatskom praksom se bavi nekoliko desetina hiljada homeopata.